Stadion sa pokrivenim tribinama, bazen i sportski kompleks na kraju Kireške ulice, zatvaranje ulice Braće Radić… Sve je to moglo da bude, da su u određenom momentu sredstva usmerena na te projekte, a ne na neke druge. Planovi su razrađeni do detalja, neki od njih su ostvareni dok su neki ostali samo „na papiru“. Ako zavirimo u te „papire“ videćemo kako su nekad Subotičani planirali naš grad i kako je on mogao da izgleda.
Kertvaroš 1969:

Kertvaroš:
Centar za socijalni rad – izgrađen
Učiteljska škola – izgrađena
Gimnazija – neostvareno
Dom za školsku decu i pionirski dom u ulici Kizura Ištvana – neostvareno
Studentski dom – izgrađen
Dom zdravlja – neostvaren

Svi znamo gde je Ekonomski fakultet, međutim, prostor koji se nalazi između njega i ulice Jovana Mikića, i danas nije valjano uređen. Sve ove godine čuvan je za naučne ustanove, a to su Biblioteka i dokumentacioni centar, Razvojni centar za el. maš. industriju i Razvojni centar za poljoprivredu.
Gimnazija je trebala da bude na prostoru gde je kasnije niklo naselje neformalnog naziva „Dolina lopova“.
Dakle, ovaj kraj grada koji je još pre rata predodređen za porodične kuće, ovim planom trebao je da dobije i niz prosvetnih i socijalnih ustanova. Za to su se nudile preostale prazne parcele u naselju koje se širilo planski.
Rekreacioni centar Kertvaroš
Livada na kojoj se danas zida naselje radnog naziva „Gutembergov park“, bila je rezervisana za „Rekreacioni centar Kertvaroš“. Tamo, na kraju Kireške ulice planiran je ozbiljan stadion sa atletskom stazom, pokrivenim tribinama, svlačionicama i svim potrebnim pomoćnim objektima.

Drugi deo činili bi bazeni, pjaceta sa spomenikom, dvorane, motel za sportiste… Podugačak je spisak objekata za sport i uživanje koji su uključeni u ovaj projekat. Neko će se zapitati koliko je to sve bilo realno.
Urbanistički planovi jesu zadate smernice u kom pravcu treba da se razvija grad, odnosno šta može da se gradi na određenom mestu, šta je rezervisano za infrastrukturu, a šta za javne objekte, parkove, porodične kuće ili stambene zgrade. Neki od planova se ostavruju odmah, a nešto od toga mora da čeka vreme kada će se stvoriti uslovi za realizaciju. Najteže se ostvaruju želje za onim objektima koji nisu komercijalni već treba da služe za opšte dobro, bilo da je u pitanju obrazovanje ili su to parkovi i sportski objekti.
Kružne garaže za Teslino naselje (arh. Ico Poljaković)
U Subotici, a i celoj Jugoslaviji, planovi su bili najambiciozniji krajem šezdesetih, kada je stvorena ekonomska osnova i ono što se zove „društvena nadgradnja“. Gradovi su rasli, pa je nakon izgradnje Radijalca i još nekih stambenih naselja i javnih zgrada (Opština, Sud, škole…), bilo sasvim razumljivo da se očekuje nastavak takvog intenziteta razvoja.
Stambeni kompleks u centru grada
Naselje između ulica Maksima Gorkog i ulice Pavla Štosa (Tokio) izgrađeno je krajem 70-ih. Desetak godina pre toga na snazi je bio drugačiji plan, koji je novi stambeni kompleks zamislio sve do Pošte, znači i preko ulice Braće Radić. U toj varijanti ta ulica popločana žutom ciglom, ne bi više imala izlaz na glavni put. Ne bi postala slepa, već bi se u nju ulazilo i izlazilo bočnim pravcima koji bi išli iza novih zgrada.

Izgled ovog naselja bio bi potpuno drugačiji nego što je to izvedeno deceniju kasnije.
Kako bi to izgledalo: Paralelno sa ulicom Maksima Gorkog, kao zmija bi vijugala dugačka zgrada koja bi na svojim krajevima imala po tri sprata. Idući s krajeva prema sredini, spratnost bi rasla na 5, zatim šest i u središnjem delu bi imala sedam spratova ispod kojih bi bio pasaž.
Između ove „zmije“ i glavnog puta smestila bi se dva solitera od po 12 spratova.

Stara ulica Maksima Gorkog

Lansky





