Generacije koje su išle u zabavište, danas ga zovu vrtić. U ono vreme to je bio naziv koji se češće koristio u zapadnim delovima Jugoslavije. Vremenom je reč vrtić postala opšteprihvaćena i kod nas, što jeste prevod nemačkog kindergarten, koju su preuzeli čak i Amerikanci.
Ipak, iako smo mi govorili zabavište, u literaturi iz tog vremena i kod nas se predškolske ustanove zovu vrtići, s tim što se oni dele na one sa poludnevnim radom (zabavišta) i one sa produženim radom (obdaništa). U jednoj studiji koja se bavi ovim ustanovama na području grada Subotice, a pravljena je krajem šezdesetih, nalazimo izvesne informacije i, ono što je najbolje, fotografije tadašnjih subotičkih vrtića – objekata i dvorišta.

Zabavište na Paliću, u vili Manojlovića. Na prednjem delu placa kasnije izgrađen današnji vrtić

Prvo zabavište na prostoru bivše Jugoslavije postojalo je baš u našem gradu, još polovinom XIX veka. Istorija ove ustanove napisana je u knjizi “Nastanak i razvoj predškolstva u Subotici” (S.Mačković/G.Vaš), a mi se pozabavimo bližom prošlošću, onom koju mi pamtimo.

Zabavište “Heroj Pinki” u Bogovićevoj ulici. Kada je uređeno 1957. godine bilo je najsavremenije u Subotici

Organizacija porodičnog života u neko prošlo vreme, izgledala je potpuno drugačije nego danas. Žene su bile uglavnom kod kuće i brinule se za potomstvo tako da je tek onaj manji deo njih, zaposlenih u industriji, imao potrebu za tuđom brigom o deci. Svemu tome došao je kraj kada su se žene zaposlile u preduzećima, a društvo počelo da vodi računa, ne samo o čuvanju i vaspitanju, nego i o pripremi dece za školu.

Zabavište u “Šumici”, pored OŠ Jovan Mikić i Pedagoške akademije

Pomenuta studija prikazuje trenutno stanje mreže subotičkih vrtića 1969. godine. Dobar deo objekata je izgrađen u 19. veku. Tada u gradu još ne postoji namenski izgrađena zgrada za predškolsku ustanovu. One sa kojima se raspolagalo, uglavnom nisu imale potrebne uslove ali se situacija popravljala iz godine u godinu. Oni koji su pohađali neko od subotičkih zabavišta, poneli su sa sobom uspomene na mirise iz kuhinje, jela koja su bila mrska ili voljena, prisilno popodnevno spavanje i beskrajno čekanje da svemu dođe kraj i neko ih odvede kući.

Dečje jasle na Trgu žrtava fašizma, namenjene uzrastu do 3 godine. Danas gimnazija Kostolanji

Vremenom su ta mesta bila sve bolje opremljena kao što je i rad sa decom bio sve osmišljeniji tako da će mlađima danas ove slike izgledati tužno. Tadašnjoj deci to je sigurno izgledalo sasvim u redu jer i kod kuće nije postojao bolji komfor.
Subotička zabavišta bila su tada podeljena u dve organizacione jedinice: „Naša budućnost“ i „Heroj Pinki“.

Obdanište i zabavište u ulici Rade Končara. U to vreme zapuštene fasade ali dobro opremljeno


Obdanište “SAND”, u objektu nekadašnje osnovne škole


Dečje obdanište u ulici Ivana Gorana Kovačića. Kuća više ne postoji


Zabavište i obdanište u dvorištu Pravoslavne crkvene opštine

U studiji su priložene još i fotografije zabavišta u Tolstojevoj, Frankopanskoj, ulici 15. Maja, Gajevoj, na Zorci, Majšanski put, Matije Gupca, Ivana Milutinovića, Dragiše Mišovića, Ruđera Boškovića, Bele Čikoša, Mali Bajmok, Aleksandrovo i zabavište u naselju Onča.
Lansky





